Bilješke jedne gimnazijalke by Nada Mihelčić

Samo bi me opako pogledao i prosiktao kako će, ako mama sazna za našu školu, njemu sasvim slučajno Kraljevna pasti i razbiti se. Pokušavala sam se pobuniti zaprijetivši onim, inače tako djelotvornim tužitćutemami oružjem. Tako sam, negdje u dobi od četiri godine, polazila intenzivno-intenzivni tečaj opismenjavanja kod učiteljice Luke. Kada je morao učiti, vukao me u svoju sobu i igrao se učiteljice. Stimuliralo ga je da bježi u moju sobu i igra se igračkama koje je do tada prezirao. Kada je završio, izgledala je kao kabinet ministra znanosti. Te zimske praznike tata je proveo preuređujući Lukinu sobu. Mene nitko nije zvao, ali me tih dana nisu ni primjećivali pa sam cendravim plačem davala solidan doprinos općem ludilu. Tata je pobjesnio i tražio neka ide i ona. Tata je rekao kako oko toga ne treba histerizirati. Jer mama je sve te dvojke i trojke primila kao osobnu ćušku koju joj šalje Lukina učiteljica. U trećem je razredu ozbiljno štrajkao i ocjene na polugodištu gotovo su prouzročile razvod braka naših roditelja.

Čim je krenuo u školu, shvatio je kako je meni sjajno, a njemu više nije. Odmah sam bila tatino zlato, mamina sreća i Lukina žrtva. Luka je tada imao već pet godina i naši su roditelji silno željeli djevojčicu. Ne, ne mislim zato što su lani poginuli u prometnoj nesreći. Moji pokojni roditelji su se pobrinuli da stvari budu još gore. Činjenica da ću u prosincu napuniti šesnaest godina već govori sama za sebe. Cijeli svoj traljavi život samo furam iz problema u još gori. Zato mi i jesu živci kao u neke oronule tridesetogodišnjakinje. Znam da do srijede ima još pet dana, ali ja se uvijek unaprijed žderem.

Ipak, najviše sam se brinula zbog tog roditeljskog sastanka u srijedu. Bila sam gladna, u sobi je vladala polarna studen, a ni pas se još nije vratio. Ako im ne želite biti od koristi, ostavite ih na miru.' (Nada Mihelčić) Neki moji kolege po peru misle kako ne treba u sve to ići ambiciozno nego je dovoljno djecu samo zabaviti.

'Knjige sam namijenila djeci zato što vjerujem da je to iznimno koristan posao jer je odrastanje vrlo težak i kompliciran dio života i u tome je svaka dobronamjerna pomoć dobrodošla. Bez obzira na tužni i negativni prizvuk ove priče, roman će svakome izmamiti osmijeh na lice svojom simpatičnom junakinjom i ponekad humornim situacijama koje ćemo sigurno povezati sa situacijama iz vlastitog života. Djevojka živi sama i uspješno vodi brigu o svemu čime bi se u boljoj situaciji bavili njezini roditelji. Bilješke jedne gimnazijalke, prvi roman nedavno preminule zagrebačke književnice Nade Mihelčić (1946.-2015.) i jedna od najčitanijih hrvatskih knjiga za mlade, na jako zanimljiv i jednostavan način ispričat će vam priče djevojke u tinejdžerskim godinama, kojoj su roditelji poginuli u prometnoj nesreći i koja uz podršku brata pomorca, koji je stalno na putovanjima, prolazi kroz sve životne izazove, ali i veselja.

Bilješke jedne gimnazijalke by Nada Mihelčić